Stari satovi su mi naročito prirasli k srcu, posebice jedan koji mi je djed ostavio. Znao sam da je švicarski sat kvaliteta, a satovi iz Sovjetskog Saveza nisu bili te kvalitete. Bili su vrijednosti kao danas Quartz satovi. Tada se pojavio taj švicarski sat koji je bio veoma pristupačan sa cijenom. Možda je bio duplo skuplji od nekog sata iz Sovjetskog Saveza, ali je ipak na njemu bilo ugravirano Made In Swiss i 17 rubina, iako danas nitko ne zna za što ti rubini služe. Po kvalitetu su bili mnogo ispred ruskih satova, u rangu ostalih švicarskih satova. Mislim da su se mehanizmi zvali Eta.
Tada je trebalo izdvojiti i do pola plaće za takav sat kao dedin. Prodavaonica gdje su se mogli najbolji takvi satovi kupiti bila je u Trstu i bila je skroz drugačija od drugih. Kad ste ušli u nju, sve je izgledalo drugačije. Na forumu gdje ljudi ostavljaju komentare o satovima, oni koji su bili u njoj i kupovali satove, kažu da je prodavaonica bila osvijetljena fenomenalno i sama atmosfera u njoj bila je smirujuća, drugačija u odnosu na atmosferu vani u Trstu, gdje je uvijek bila buka. Osjećali ste se kao da ste na nekom drugom mjestu. U to vreme je mnogo rađeno na marketingu, pa je i James Bond nosio taj sat u filmu. Postojala je velika reklama, i kao da su se ti satovi opredijelili za južno-istočno-europsko tržište. Kao da im je bio cilj da se tu pozicioniraju sa prodajom satova. Iako se ovdje prodavalo dosta ruskih satova, ipak su uspeli u prodaji sa drastično nižom cijenom, sa natpisom Made in Swiss.
Ja sam oduševljen što moj sat od djeda i sada radi. Kućište i staklo je malo napuklo ali on i dalje ima funkcionalnost. Ima dosta pozitivnih komentara na to da je staklo napravljeno od pleksiglasa. To je staklo plastika, koje je otporno na habanje. Kad ga navijem on i dalje radi. Ima kvalitetan mehanizam koji se čuje kako kucka, to su satovi koji se čuju i u tome je njihova posebna čar.
…